Sakrivena ljubav
Voljela ga je, al nije znala dal mu može vjerovati. U njenim očima on je bio sve ono što je željela od muškarca.Imao je plavu kosu, mutne plave oči, četvrtasto lice i bio je romantičan,
Tu je ubrajala i iskrenost, al nije znala dal je on iskren. Ponekad je znala maštati o svom momku iz snova. U njenoj mašti on je bio lijep, imao je plavu kosu, plave oči, četvrtasto lice i bio je i iskren i romantičan. Na početku njihove veze on joj je bio u dubini duše bio simpatičan. Ne zbog njegovog izgleda nego zato što joj izgledao kao iskrena osoba. Uprkos tome bila je sumnjičava prema njemu, jer je nedavno naučila lekciju iz života da se momci od dvadesetak godina samo zezaju sa djevojčicama koje su 7-8 razred i da su genijalni lažovi. Upravo zbog toga nije mu vjerovala, ali je njena drugarica bila sigurna da govori istinu ili je barem njoj tako govorila.Nikada prije nije upoznala ni jednog romantičnog momka. Pisao joj je tako lijepe poruke da bi se sve djevojčice raznježile. Nikada joj niko nije rekao tako lijepe riječi. Bila je svjesna da ne zna ništa o njemu.. On joj je rekao da živi u Srebreniku, da radi kao vozač teretnih vozila i sl. Al on je mogao biti bilo ko: lopov, ubica, prevarant, čovjek njenih snova… Znala je sve o njemu , a nije znala ništa.Pitao ju je dal mu vjeruje a ona je govorila da vjeruje mada nije znala šta da mislili o tome. Ipak, nije mogla da ostane ravnodušna na te njegove romantične poruke. Malo po malo on joj se, nesvjesno, uvlačio u srce. Nikad nije bila toliko sretna.Nije joj bio jasan razlog njihovog rastanka. Njena majka ja često govorila da joj je možda sve o sebi slagao.Govorila je majci da je to samo dopisivanje, a u dubini duše znala je da ga voli. Sve je trpjela dok majka nije rekla da joj ne smije doći na maturu. Znala je da tolike zabrana mogu značiti samo jedno- da želi da raskine sa njim. Zamolila je da joj da pristanak da se vidi sa njim u subotu i da mu sve objasni. Uz more objašnjenja dobila je i pristanka. Tu noć je mnogo plakala zbog njihovog rastanka ili već čega nije znala. Znala je samo da ta tuga ima veze sa njim. Bio je prvi momak zbog kojeg je zaplakala. Nije znala kako je tu noć zaspala, a ujutro se osjećala praznom. Sve što je željela bio je čvrst prijateljski zagrljaj. Čim je ugledala drugaricu koja zna sve o njima zamolila je a je čvrsto zagrli i ispričala joj je šta se desilo.Dan-dva prije sastanka ubljeđivala je drugaricu da ga je zaboravila.Ustvari, lagala je sama sebi jer je željela da vjeruje u to. A on nije došao u subotu na sastanak uz izgovor da mu se auto pokvarilo, a ona se toliko plašila da će zaplakati dok mu bude sve to pričala, Sada mu pogotovo nije vjerovala, ali on posle toga uopšte nije stupio sa njom u kontakt. Ona ga je prozivala, slala poruke, ali od njega nije primila nikakav odgovor. Ubjedila je sve oko sebe da ga više ne voli, pa čak sebe al samo na kratko. Ubrzo je shvatila da ona njega voli i da on nije bio samo navika. Razlog što su joj nedostajale njegove poruke nije bila navika nego ljubav. Ljubav koju je jedva sama sebi priznala. Ipak, sačuvala je to samo za sebe i nikome nije rekla. Niko nije mogao ni da nasluti njenu tugu, jer je ona nasmijavala druge i smijala , izgledala je tako vesela. Ta ljubav je ostala njena tajna, jer niko nije znao za nju-pa ni on.Osoba koju je tajno voljela. Duša ju je boljela i nadala se da će možda opet biti zajedno, al znala je da od toga nema ništa. Pustila je tu ljubav da živi u njoj svjesna da će ga teško zaboraviti zbog njegove romantičnosti zbog koje ga je i zavoljela.