Onom koji ništa ne radi dan je obično predug

Tvrde poneki ljudi još od najranijeg vremena

Uz neprekidno oklijevanje lijenost mu je drug

A marljivost uteg neki poput teškog bremena!

Lijeni umjesto da dolazi do cilja stalno govori

Gura druge naprijed, kako bi oni uradili nešto

Uvijek su mu na vrhu jezika nekakvi izgovori

Kada treba, i malo učiniti, to izbjegava vješto!

Po cijeli dan trut spava, tek pred večer se diže

Za sve preostale radišne ljude baš ga boli peta

Kao svakoji ljenivac na obaveze i posao gmiže

Odgovornost mu je baš na svirali rupa deveta!

Njemu nijedan dan za obavljati rad dobar nije

Prvi je kad uzima kada mu trebaš ponešto dati

Vrijednima se zlikovac ruga, marljivima smije

Lako je svima po nečemu lijenčinu prepoznati!