Probudih se jedno jutro, i stranca

Nađoh u krevetu svome!

Tko je, što hoce, i što radi tu,

Taj stranac u krevetu mome?

Ne poznajem ga,

Niti oči, niti ruke poznate mi nisu.

I dok mirno spava, gledam ga i pitam se

Što sanja, tužne dane ili rosna jutra.

Kakve li su usne njegove kad iskreno ljube

I kakve li su kad se ljute.

Ne znam, jer stranac je, u krevetu mome.

I dok gledam to lice strano, i tijelo strano

Pitam se, kad voli da li strasno voli

I kad ljubi da li ljubi dušom svom.

Gledam to lice strano,

Tog stranca u krevetu svome,

I pomislih,

Ako ga probudim možda cu saznati tko je i

Što radi tu, i što sanja kad spava

I što sanja kad je budan.

I pomislih,

Možda probuditi sebe trebam

da ne budem  stranac

tom strancu u krevetu svome.