|
Hodam nevidljiva, beskrajnim Ulicama grada. Nepoznati ljudi nečujno me prate A ja se pitam gdje sam, što sam I da li ċu ikada stici.
Da imam snagu riječi Da dočaram ne-egzistenciju svoju Možda bih znala gdje da se tražim I gdje da se nađem. Možda.
Sve je tu, ruke, noge, glava Čak i misli su moje, A ja nisam tu. Smijem se plačem, živim, Čak i prijatelje imam.
A ja nisam tu.
|